Diskus hernija, poznata i kao hernija diska ili prolaps diska, predstavlja stanje u kojem dolazi do pomeranja ili pucanja 
intervertebralnog diska u kičmenom stubu. Diskovi, koji se nalaze između pršljenova, sastoje se od spoljašnjeg čvrstog prstena (annulus fibrosus) i unutrašnjeg gelastog jezgra (nucleus pulposus). Njihova glavna uloga je amortizacija pritiska na kičmu prilikom hodanja, trčanja, skakanja ili sedenja, omogućavajući fleksibilnost kičmenog stuba.

Kod diskus hernije, disk pritiska nervne korenove ili kičmenu moždinu, u manjoj ili većoj meri, što uzrokuje bol, slabost, utrnulost ili promene osećaja u delovima tela koje ti nervi inervišu. Bol je često oštar, žareći i može se širiti duž ekstremiteta. 

Diskus hernija se obično razvija kao posledica starenja diska, jer oni postepeno gube elastičnost i vlažnost, što povećava rizik od 
pucanja. Degenerativne promene na kičmenim pršljenovima i na diskovima mogu dovesti do smanjenja visine diska i sužavanja prostora između pršljenova, što dodatno doprinosi pojavi hernije.



Ovo stanje može biti vrlo bolno i dovodi do značajnog smanjenja kvaliteta života, ali se simptomi i posledice mogu ublažiti 
pravovremenom dijagnozom i adekvatnim tretmanom.

Najčešći uzroci

Uzroci diskus hernije su raznovrsni i povezani su sa starenjem i degenerativnim promenama na kičmenom stubu.

Kako starimo, intervertebralni diskovi gube elastičnost i vlagu, što ih čini sklonijim pucanju ili pomeranju.

  • Povrede: nagli pokreti, podizanje teških predmeta ili nezgodni padovi.
  • Prekomerno opterećenje kičmenog stuba: dugotrajno sedenje, posebno u lošem položaju, težak fizički rad, nepravilno treniranje neadekvatno prilagođeno muskulaturi
  • Prekomerna telesna težina: višak kilograma dodatno opterećuje kičmu
  • Nedostatak fizičke aktivnosti: oslabljeni mišići kičme smanjuju stabilnost i povećavaju rizik od povreda
  • Loše držanje: nepravilno držanje tela može biti jedna od predispozicija za nastanak diskus hernije
  • Genetska predispozicija: usled slabije strukture kičmenog stuba

Zakažite termin i započnite proces lečenja dana

Zakažite svoj termin danas!

Povratite pokretljivost i kvalitet života

Simptomi

Karakteristični simptomi diskus hernije uključuju bol i jutarnju ukočenost. Pacijenti često imaju poteškoće s dugotrajnim sedenjem, stajanjem ili hodanjem. Kada se bol javi, mišići sa obe strane kičmenog stuba su u spazmu, što je prirodan način na koji telo pokušava da zaštiti povređeno područje. Zbog nemogućnosti pronalaženja bezbolnog položaja, pacijenti se često suočavaju i s problemima sa spavanjem.

Diskus hernija lumbalnog dela kičme najčešće se manifestuje bolom u donjem delu leđa, koji se pogoršava pri pokretima kao što su savijanje i okretanje. Pacijenti često osećaju jak bol koji se širi duž noge, zahvatajući zadnjicu i stopalo, što može otežati hodanje i kretanje. U najtežim slučajevima može doći i do gubitka kontrole nad bešikom, a bol može biti toliko intenzivan da pacijent nije u stanju da se samostalno kreće ili obavlja svakodnevne aktivnosti.

Simptomi diskus hernije vratnog dela kičme uključuju bol u vratu, koji se može proširiti na ramena i ruke. Bol je često praćen trnjenjem, slabošću mišića, a neretko se mogu javiti vrtoglavice i glavobolje.

Lečenje

Lekar postavlja dijagnozu diskus hernije na osnovu anamneze, kliničkog pregleda i dopunske dijagnostike, uključujući rentgen i magnetnu rezonancu. Na osnovu ovih nalaza, propisuje odgovarajuću terapiju u skladu sa stanjem pacijenta. Ako se jave motorni ili senzitivni ispadi nerva, obavlja se elektromioneurografija (ENMG) za detaljniju procenu.

Samo lećenje obuhvata trakciju kičme tj. spinalnu ili cervikalnu dekompresiju. Takodje obavezna je i fizikalna terapija koja služi da smanji bol i spazam mišića, kao pripremna procedura za ekstenziju kičme. Najčešće je potrebno uraditi 10 tretmana, u zaviosnosti od težine stanja. Svrha tih terapija je da reši uzrok problema, smanji li potpuno popusti priisak na nerv kako bi simptomi vremenom nestali. Pacijentima se savetuje da obavljaju kontrolu stanja na 6 meseci i da se trakcija ponavlja u početku na 6 meseci, a kasnije na godinu dana. Nakon zavšenih tretmana trakcije pacijent se oprezno uvodi u kineziterapiju odnosno vodjene vežbe sa fizioterapeutom.

Ovaj pristup lečenju sprečava rizike, velike troškove i nepredvidljive ishode vezane za operaciu. Međutim, ako je prolaps diska takav da ugrožava kičmenu moždinu i život pacijenta, može biti neophodna hirurška intervencija, nakon koje je takođe potrebna fizikalna terapija.

6 stvari koje možda niste znali o diskusherniji

Da li ste znali da DH nije prepreka za bavljenjem sportom?

Specifične vežbe tj. kinezi terapija mogu ojačati mišiće leđa i stomaka, što može pomoći u stabilizaciji kičme i smanjenju simptoma. Često se preporučuju vežbe istezanja i jačanja, kao i aerobne vežbe niskog intenziteta.

Iako se diskus hernija najčešće javlja u donjem delu leđa (lumbalna kičma), može se pojaviti i u vratnom (cervikalnom) i srednjem delu leđa (torakalna kičma). Hernija u vratnom delu može izazvati bol u ramenu i rukama, dok lumbalna hernija često uzrokuje išijas — bol koji se širi niz nogu.

Većina slučajeva diskus hernije može se lečiti konzervativno — kombinacijom fizikalne terapije, vežbi, odmora i promena načina života. Samo oko 10% ljudi sa diskus hernijom zahteva hiruršku intervenciju.

Održavanje zdrave telesne težine, pravilna tehnika podizanja, redovna fizička aktivnost, istezanje i pravilno držanje tela mogu smanjiti rizik od razvoja diskus hernije.

 Diskus hernija je jedan od najčešćih uzroka bola u leđima, posebno kod ljudi između 30 i 50 godina.

Diskus hernija često se javlja kod starijih osoba zbog prirodnog trošenja diska tokom vremena. Diskovi između pršljenova postaju manje elastični i skloni oštećenju kako starimo, što može povećati rizik od hernije.

Treba vam odgovor za vaš problem

Fit4Health©

Medicinski fitnes

LUMBAGO FIT4HEALTH© je jedinstven spoj medicinskog fitnesa i funkcionalnog treninga, osmišljen kao nastavak kineziterapije. Program je razvijen i prilagođen svakom vežbaču pojedinačno, uzimajući u obzir godine, telesnu konstituciju, opšte zdravstveno stanje i nivo fizičke spremnosti.

Kreiran od strane stručnih fizioterapeuta, ovaj program ima za cilj postizanje optimalne funkcionalnosti tela, poboljšanje mišićnog statusa i prevenciju povreda.

Cilj programa je jačanje tela, unapređenje funkcionalnosti u svakodnevnim aktivnostima i postizanje osećaja psihičkog rasterećenja nakon treninga.



Procena zdravstvenog stanja

Prvi korak je procena zdravstvenog stanja od strane lekara kako bi se utvrdila spremnost za vežbanje.

Određivanje funkcionalnog statusa i pravljenje programa

Na osnovu procene nervno-koštano-mišićnog sistema izrađuje se individualizovani program vežbanja.

Medicinski nadzor tokom vežbanja

Tokom vežbanja obavlja se kontinuirano praćenje, uključujući merenje pulsa, pritiska i praćenje indikatora napretka, kao i stalni nadzor viših fizioterapeuta.