Šta je sindrom karpalnog tunela?
Sindrom karpalnog tunela je kompresivna neuropatija koja nastaje zbog pritiska na nerv medianus (n. medianus) u karpalnom tunelu u ručnom zglobu. Ovaj nerv je odgovoran za osećaj i pokretljivost u prstima i delovima šake. Sindrom karpalnog tunela je najčešća kompresivna neuropatija, koja se javlja u 90% slučajeva.
Ovo stanje se razvija kao rezultat različitih faktora, uključujući specifične radne, socijalne i životne uslove pacijenata. Kompresivne i trakcione sile dovode do promena u mikrocirkulaciji, oštećenja mielinskog omotača, aksonskih lezija, i upalnih procesa u okolnom tkivu. Ove promene smanjuju zaštitu i podršku, što uzrokuje gubitak funkcije. Prvi znakovi se javljaju u senzitivnim vlaknima, a zatim i u motornim, dok autonomna nervna vlakna takođe mogu biti pogođena. Simptomi uključuju trnce, utrnulost, bol i slabost u šaci i prstima (posebno palac, kažiprst i srednji prst). Sindrom je čak pet puta češći kod žena, posebno u dobi između 40 i 60 godina.
Dijagnoza može biti izazovna zbog sličnosti simptoma sa drugim stanjima, poput cervikalnog miofascijalnog bola, cervikalne spondiloze, multiple skleroze, radikulopatije, dijabetičke neuropatije, tendinitisa, artritisa i povreda ligamenata.
Tok i prognoza bolesti direktno zavise od rane dijagnostike i adekvatne terapije. Prevencija bolesti, zajedno sa primenom širokog spektra agenasa fizikalne medicine i rehabilitacije, redovnom fizičkom aktivnošću i pravilnom ishranom, mogu značajno smanjiti i eliminisati simptome, poboljšavajući kvalitet života pacijenata sa sindromom karpalnog tunela.
Uzroci sindroma karpalnog tunela
Ponovljeni pokreti šake su jedan od najčešćih uzroka sindroma karpalnog tunela. Osobe koje rade za računarom ili su izložene vibracijama, često razvijaju ovo stanje. Ovi pokreti mogu izazvati mikrocirkulatorne kompresije, edeme, kao i promene na mielinskom omotaču i aksonima. Neke profesije, poput avio osoblja, muzičara i radnika u odredjenim idustrijama imaju veću verovatnoću za razvoj sindroma. Drugi uzroci uključuju frakture ili dislokacije kostiju šake, artritis, urođeno sužen karpalni tunel, akromegaliju, dijabetes melitus, hipotireozu, hronične bolesti bubrega, kao i ciste ili lipome u karpalnom tunelu. Hematomi koji nastaju zbog hemofilije takođe mogu doprineti razvoju sindroma. Kod pacijenata na hemodijalizi može doći do nakupljanja beta-2-mikroglobulina, što povećava rizik od sindroma.
Faktori rizika uključuju stariji uzrast, pol (sindrom je pet puta češći kod žena), hormonske promene (trudnoća, menopauza), upotrebu nekih lekova, gojaznost, pušenje i alkoholizam.
Simptomi sindroma karpalnog tunela
Rani simptomi uključuju bol, utrnulost i parestezije (trnjenje) u prstima. Simptomi se najčešće javljaju u palcu, kažiprstu, srednjem i domalom prstu. Sa progresijom stanja, javlja se slabost šake, nemogućnost držanja predmeta i poremećaj fine motorike. Pokreti postaju nesigurni, a bol se može proširiti od zgloba do cele ruke. U ranim fazama, simptomi su izraženiji noću, ali kako stanje napreduje, bolovi su prisutni i tokom dana. Vremenom može doći do smanjenja osetljivosti na toplo i hladno, uz osećaj otoka, iako vidljivih otoka nema.
Lečenje sindroma karpalnog tunela
Jedan od najvažnijih koraka u lečenju sindroma karpalnog tunela je prevencija i rano prepoznavanje simptoma. Konzervativan način lečenja može biti uspešan ukoliko se na vreme započne sa fizikalnom terapijom i promenom životnih navika. Brza progresija bolesti često nastaje zbog ignorisanja bola, koji je prvi znak da nešto nije u redu. Prevencija i lečenje bolesti koje dovode do sekundarnog sindroma karpalnog tunela, kao što su dijabetes melitus (koji uzrokuje neuropatiju) ili reumatoidni artritis (koji izaziva upalne procese), može značajno smanjiti simptome. Neadekvatna ergonomija, poput nepravilnog položaja ruku iznad ili ispod nivoa tastature i miša, kao i loš položaj tela tokom rada, doprinosi razvoju sindroma.
Otkrivanje i eliminisanje faktora koji uzrokuju smanjenje prostora u karpalnom tunelu, kao i redovna fizička aktivnost, kontrola telesne težine, pravilna ishrana i fizikalna terapija, predstavljaju ključne terapijske procedure koje usporavaju napredovanje bolesti.
Cilj fizikalne terapije u ranim fazama jeste zamena oštećenog tkiva normalnim i obnavljanje funkcije. Upalne reakcije mogu biti štetne i ostaviti teške anatomske i funkcionalne posledice. U te svrhe koristi se kombinacija različitih fizikalnih agenasa sa ciljem smanjenja upale, bola, otoka, ali i poboljšanja pokretljivosti i snage mišića.
Pacijentima se preporučuje nošenje udlaga tokom noći kako bi ruke i zglobovi bili u fiziološkom položaju, čime se izbegavaju pokreti koji pogoršavaju simptome.
Osobe izložene riziku trebalo bi svakodnevno da rade vežbe istezanja karpalnog tunela, a u slučaju otoka preporučuje se primena hladnih obloga ili kriomasaža. Zavisno od stadijuma bolesti, vežbe se individualno prilagođavaju pacijentima. Cilj vežbi je sprečavanje atrofije mišića koje inerviše nerv medianus, očuvanje njihove snage, ali i postepeno jačanje mišića kako se simptomi smiruju. Važno je uključiti tehnike istezanja mišića, tetiva i nerava u rutinu pacijenta.
Zakažite pregled u Specijalističkoj ordinaciji za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju Lumbago
Fiksni: +381 11 785 70 30
Mobilni: +381 62 785 703
Email: office@lumbago.rs
Adresa: Kraljice Natalije 11, 11000 Beograd