Paraliza facijalnog nerva: Koraci ka ponovnom osmehu

Šta je paraliza facijalnog nerva?

Nervus facialis, ili facijalni nerv, odgovoran je za inervaciju mišića lica, čime omogućava pokrete potrebne za izraze lica, kao i za žvakanje i druge važne funkcije. Paraliza nerva facialis predstavlja potpuni gubitak funkcije mišića jedne strane lica, što dovodi do nemogućnosti pomeranja tih mišića. Ova ozbiljna posledica često rezultira asimetrijom lica, sa padanjem uglova usana, nemogućnošću zatvaranja oka i drugim promenama u izrazu. S druge strane, pareza nerva facialis označava delimičnu slabost mišića na jednoj strani lica, koja može uzrokovati lakšu asimetriju i otežano kretanje lica, ali ne u potpunosti.

Paraliza i pareza facijalnog nerva mogu nastati zbog različitih uzroka, uključujući infekcije, povrede, ili čak idiopatske bolesti kao što je Bellova paraliza. Iako ove smetnje mogu biti privremene, u nekim slučajevima zahtevaju dugotrajnu rehabilitaciju i medicinsku intervenciju.

Uzroci paralize facijalnog nerva?

Paraliza nerva facialis najčešće nastaje usled povreda ili oboljenja nerva, a uzroci mogu biti različiti. Među najčešćim faktorima koji dovode do ovog stanja su fizičke povrede, kao što su prelom kosti u predelu lica ili vrata, koje mogu direktno oštetiti nerv. Zapaljenje srednjeg uva, poznato kao otitis media, takođe može izazvati upalu koja utiče na facijalni nerv, dok neke virusne infekcije, mogu izazvati ozbiljna oštećenja nerva. Takođe, tumori koji se razvijaju u blizini nerva mogu vršiti pritisak na njega, što može dovesti do smanjenja ili gubitka njegove funkcije. Hirurške intervencije u predelu glave i vrata, koje uključuju operacije na licu, uhu ili vratnoj kičmi, mogu takođe oštetiti facijalni nerv.

Najčešći uzrok, međutim, jeste izloženost lica hladnoći i promaji, što može izazvati upalu nerva i dovesti do razvoja paralize.

Simptomi facijalisa

Simptomi paralize nerva facialis obično se javljaju odjednom, a maksimalna slabost mišića razvija se u prvih 48 sati. Osobe koje pate od ovog stanja suočavaju se sa značajnim gubitkom funkcije na zahvaćenoj strani lica. Najistaknutiji simptomi uključuju nemogućnost treptanja i zatvaranja oka, što može dovesti do suvoće oka i osetljivosti. Takođe, osmeh je asimetričan, jer se ugao usne spušta prema dole, a nabiranje čela postaje nemoguće. Pacijent ne može normalno piti vodu sa zahvaćene strane lica, jer se gubi kontrola nad mišićima u ustima. Pored toga, čulo ukusa može biti izmenjeno ili smanjeno na prednjem delu jezika, dok se često javlja pojačana osetljivost na zvuke, zbog promena u nervnoj funkciji. Pacijenti mogu osećati glavobolje, kao i neprijatne senzacije u predelu lica, poput zategnutosti, mravinjanja ili bockanja, što često izaziva nelagodnost i dodatno otežava svakodnevne aktivnosti. Ovi simptomi mogu biti veoma uznemirujući, ali je važno napomenuti da se kod većine pacijenata simptomi povuku ili značajno poboljšaju tokom nekoliko meseci, uz odgovarajući tretman i rehabilitaciju.

Lečenje

Lečenje paralize nerva facialis treba sprovesti odmah po nastanku simptoma, kako bi se što pre smanjili simptomi i omogućio oporavak. Na osnovu utvrđene dijagnoze lekar fizijatar će prepisati terapiju koja može biti kombinacije medikamentoznih i fizikalnih metoda.

Medikamentozna terapija obuhvata upotrebu kortikosteroida, koji smanjuju upalu i olakšavaju obnovu nerva, kao i vitamina B, koji je važan za pravilnu funkciju nervnog sistema. U slučaju kada pacijent ne može da zatvori oko, prepisuju se veštačke suze kako bi se sprečilo isušivanje oka, a takođe se savetuje zatvaranje oka gazom tokom noći kako bi se zaštitilo od oštećenja.

Fizikalna terapija igra ključnu ulogu u oporavku. Elektrostimulacija mišića lica koristi se kako bi se stimulisali specifični mišići na zahvaćenoj strani lica, čime se pomaže u njihovoj rehabilitaciji. Takođe, interferentne struje mogu se primeniti za smanjenje bolova, poboljšanje cirkulacije i stimulaciju mišića, dok laserska terapija koristi svetlosnu energiju za smanjenje upale i ubrzanje procesa regeneracije nerva.

Kineziterapija je posebno važna u fazi rehabilitacije. Pacijent se obučava da ispred ogledala svesno aktivira svaki mišić lica kako bi povratio kontrolu nad mišićnim funkcijama. Pacijentima se daje zadatak da rade vežbe i kod kuće, uz pažljivo pridržavanje saveta kako bi izbegli preopterećenje mišića.

Pored toga, pacijentima se savetuje da nose maramu ili šal u spoljnim uslovima, kako bi zaštitili lice od hladnoće i promaje, izbegavajući izlaganje hladnom vazduhu i strujanju, kao i da ne izlaze sa mokrom kosom, kako bi se smanjio rizik od pogoršanja simptoma. Ove preventivne mere, zajedno sa terapijskim procedurama, pomažu u brzom oporavku i sprečavanju eventualnih komplikacija.

Zakažite pregled u Specijalističkoj ordinaciji za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju Lumbago

Fiksni: +381 11 785 70 30
Mobilni: +381 62 785 703
Email: office@lumbago.rs
Adresa: Kraljice Natalije 11, 11000 Beograd

Možda vas bude zanimalo

Trnjenje u šakama

Trnjenje u šakama? Evo šta stoji iza cervikobrahijalnog sindroma

Trnjenje šaka jedan je od karakterističnih simptoma cervikobrahijalnog sindroma, stanja koje obuhvata niz tegoba u predelu vrata, ramenog pojasa i ruku. Pored bola koji se javlja u vratu, bol može zračiti ka ramenima i duž ruku, i biti prisutan sa obe strane tela ili samo na jednoj strani. Često su prisutne parestezije – osećaj trnjenja ili peckanja – koje se mogu protezati duž ruku sve do prstiju.

Pročitaj više

Ravni tabani kod dece i odraslih: Uzroci, posledice i rešenja

Ravna stopala, ili pes planus, predstavljaju deformitet u kojem je svod stopala spušten ili potpuno ravan, pa se cela ili skoro cela površina tabana oslanja na podlogu. Kod osoba sa ravnim tabanima, unutrašnji deo stopala dotiče tlo prilikom hodanja ili stajanja. Ovo stanje može biti prisutno od rođenja ili se razviti s vremenom, najčešće zbog slabljenja mišića, ligamenata ili povreda.

Pročitaj više

Koksartroza – bol u kuku

Koksartroza je degenerativno oboljenje zgloba kuka koje se najčešće javlja kod starijih osoba, ali se može pojaviti i kod mlađih zbog različitih faktora kao što su povrede, infekcije ili urođene deformacije. Oboljenje započinje postepenim gubitkom zglobne hrskavice, što dovodi do sužavanja zglobnog prostora i stvaranja osteofita (koštanih struktura koje podsećaju na trn) koji uzrokuju dodatnu nelagodnost. Kako bolest napreduje, dolazi do sve većeg ograničenja pokreta i ukočenja zgloba kuka, što može značajno uticati na svakodnevne aktivnosti i kvalitet života pacijenta.

Pročitaj više

Korak po korak: Vaš vodič za oporavak posle preloma

Prelom kosti nastaje usled dejstva spoljašnje sile na kost, prevazilazeći njenu čvrstinu, što dovodi do prekida kontinuiteta koštanog tkiva. To je ozbiljna telesna povreda koja, u zavisnosti od vrste i težine preloma, može izazvati značajan gubitak funkcionalnosti i pokretljivosti. Neki prelomi mogu dovesti do visokog stepena invaliditeta, dok se kod drugih može očekivati određeni stepen funkcionalnog oštećenja.

Pročitaj više
Diskus hernija

Diskus hernija nije kraj: Lečenje koje vraća pokret bez operacije

Diskus hernija, poznata i kao hernija diska ili prolaps diska, predstavlja stanje u kojem dolazi do pomeranja ili pucanja intervertebralnog diska u kičmenom stubu. Diskovi, koji se nalaze između pršljenova, sastoje se od spoljašnjeg čvrstog prstena (annulus fibrosus) i unutrašnjeg gelastog jezgra (nucleus pulposus). Njihova glavna uloga je amortizacija pritiska na kičmu prilikom hodanja, trčanja, skakanja ili sedenja, omogućavajući fleksibilnost kičmenog stuba.

Pročitaj više
Artorza

Artroza

Artroza je hronično degenerativno oboljenje zglobova. Ove promene se sreću na lumbalnom i cervikalnom delu kičmenog stuba, kukovima, kolenima, stopalima, šakama i prstima. Artroza se smatra kao jedno od najčešćih reumatskih stanja i javlja se u nekim sredinama čak 70% kod populacije iznad 50 godina.

Pročitaj više